Područje Đerdapa nekada je bilo centar jedne od najznačajnijih i najkompleksnijih kultura, čija su glavna karakteristika bila planski građena naselja ribara, lovaca i skupljača. Riječ je o kulturi Lepenskog vira. Na ovom području pronađeno je mnoštvo alata izrađenih od kamena, kostiju i rogova te pločica s uklesanim brojevima i znakovima sličnim slovima. Arheolozi su prvotno pronašli drevno naselje iz razdoblja ranijeg od 5.000 g.pr.n.e. s grobovima i monumentalnim skulpturama napravljenima od golemih oblutaka. Kultura Lepenskog vira u svojoj završnoj fazi raširila se na područje Đerdapa, osobito duž Dunava prema istoku, što je dokazano nalascima s Banskog ostrva, Kladovske skele, Korbovskog ostrva, Velikog ostrva i iz Kule.

Brojni rimski osvajači ostavili su neizbrisiv trag u Đerdapu čišćenjem i izgradnjom cesta i plovnih kanala kroz klanac, kao i postavljanjem ploča u čast završetka takvih grandioznih radova. Trajanov most u blizini sela Kostola, kojije tisuću godina držao titulu najdužega na svijetu, primjer je takvih radova. Trajanova tabla na sebi nosi dokaze izgradnje Trajanove vojne ceste koja prolazi duž rubova planina s desne strane Dunava i mjestimično je uklesana u stijene. Tabla je uklesana u stijene iznad Đerdapske klisure i posvećena je rimskom caru Trajanu tijekom njegove vojne protiv Dačana, sjeverno od Dunava, od 100. do 103. godine. Rimljani su ovom dijelu svoga carstva pripisivali poseban značaj. Dijana zaslužuje posebnu pozornost među brojnim rimskim nalazištima, budući da je bila najveća i najvažnija utvrda, a danas je jedna od najbolje očuvanih rimskih utvrda na području od Golupca do Prahova.

Tvrđava Golubac jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih tvrđava u Srbiji, a nalazi se na ulazu u Đerdapsku klisuru. Ova utvrda bila je od iznimnog značaja budući da je olakšavala kontrolu kretanja duž Dunava i njegovih obala. Neobično je da su graditelji ove tvrđave nepoznati budući da ne postoje nikakvi pisani dokumenti o njenoj izgradnji. Pretpostavlja se da je gradnja ove tvrđave počela u 13. stoljeću. Postoje mnoge priče i vjerovanja vezana uz izgradnju i povijest tvrđave Golubac. Prema legendi, bizantska kraljica Jelena bila je zarobljena u tvrđavi, a da bi ublažila svoju samoću i tugu, hranila je golubove. Po tome je Golubac dobio svoje ime. Prema drugoj legendi, Golubac je ime dobio po djevojci Golubani koja se nije htjela udati za turskog pašu pa su ju svezali na stijenu na sredini Dunava i mučili do smrti. Stijena se danas zove Babakaj, što dolazi od turskih riječi koje znače: Babo, pokaj se.