Dunav ulazi u Slovačku kroz tzv. Devinsku branu (prije Porta Hungarica), prolaz – geografska jedinica nastala završetkom Karpatskog grebena, i teče kroz zemlju u dužini od 172 km. Unutar ovog predjela, između njegovih lijevih pritoka Morave i Ipeľ, nalazi se nekoliko zaštićenih područja, uključujući Zaštićeni krajolik poplavnog područja Dunava. Sastoji se od bogate mreže rukavaca i kompleksa susjednih močvara. Osobito u gornjem dijelu područja – gdje rijeka planinskog karaktera i brzog toka prelazi u ogromnu ravničarsku rijeku sporog toka – sustav rukavaca je jako dobro razvijen i čini tzv. kopnenu deltu Dunava (između sela Dobrohošť i Sap), najveću u Europi. Jaka riječna aktivnost stvorila je jedinstveni mozaik različitih staništa stvorenih režimom poplave. U prošlosti, najistaknutiji bočni rukavci bili su mali Dunav na slovačkoj strani i mađarski Moson Dunav. Oni okružuju područja otoka Žitný i Szigetköza, koja se sastoje od vrlo plodnog crnog tla, a u isto vrijeme su i najveće nalazište pitke vode u cijeloj Europi. Tijekom posljednjih 200 godina režim vode Dunava dramatično je promijenjen – smanjenje poplavnih područja izgradnjom nasipa za zaštitu od poplava i brana te ravnanjem, jaružanjem i nasipavanjem riječnog korita. Brojni bočni rukavci su odsječeni i voda je postala stajaćica. Zbog nepostojanja dinamičkih procesa ​​ne stvaraju se novi rukavci. Godine 1992. brana Gabčíkovo počela je s radom s namjerom da se poboljša međunarodna plovidba i proizvodnja električne energije. To je bilo popraćeno s više negativnih utjecaja. Prvo, povećanje dubine i brzine, a potom i nestajanje šljunka (čak i ojačanog tijekom ekstrakcije), čime je pticama onemogućeno da grade gnijezda na šljunkovitim pragovima. Zatim, snižavanje razine podzemnih voda, a time i njene količine u bočnim rukavcima. Srećom, situacija postaje bolja zahvaljujući inicijativama za očuvanje prirode tijekom posljednjih godina. BROZ provodi mjere obnove riječnih rukavaca unutar cijelog područja Dunava u Slovačkoj.