Nature Duna-Ipoly National Park
Nacionalni park na Okuki Dunava
Nacionalni park Dunav-Ipoly obuhvaća planine Piliš, Višegrad i Börzsöny, netaknute dijelove doline Ipoly te dijelove otoka Senandrije.
Podnožje planina Piliš, koje se proteže od Ostrogona do Budimpešte, sastavljeno je od vapnenca i dolomita. Većina od 200 pećina Nacionalnog parka nalazi se na ovom području i staništa su rijetkim vrstama šišmiša.
Vulkanske stijene Višegrada i planine Visokog Börzsönyja razdvojile su se tijekom zadnjeg ledenog doba na sjecištu Dunava.
Flora Nacionalnog parka iznimno je složena. Varira od hrastovih šuma, zajednica hrasta lužnjaka i običnog graba te lugova bukve preko šuma u gudurama do vegetacije poplavnih područja uz rijeke. Na višim, hladnijim dijelovima planinskih padina hrast kitnjak miješa se sa grabovima i stvara šume hrasta kitnjaka i običnog graba. Budući da hrast raste niže, formira debeli sloj koji pruža hlad. U ovim mračnijim dijelovima šume manje je razvijena razina grmlja, a na razini biljaka živi samo nekoliko višegodišnjih vrsta, kao što je dobro poznata visibaba, koja ljeto i zimu provodi pod tlom u obliku lukovice.
Krajolik riječnih dolina vrlo je različit od onoga na Pilišu i Börzsönyju. Na obalama uskih potoka raste crna joha, a u nižim krajevima krhka vrba. Prirodni planinski travnjaci plitkog su tla, bez dubokih šuma. Na stjenovitim grebenima i južnim, strmim padinama nalaze se kameniti travnjaci. Na mjestima gdje su bolji uvjeti tla razvijaju se livade.
Nacionalni park pruža siguran dom mnogim, više ili manje ugroženim, životinjskim vrstama. Insekti, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci prosperiraju na zaštićenim područjima brda, dolina i vodenih staništa. Kada govorimo o pticama, orao krstaš, sokol, žuta pčelarica i djetlić liježu jaja u ovim zaštićenim područjima.
Strizibuba je spektakularan primjer iz faune insekata, a također se pojavljuje i na logotipu Nacionalnog parka. Široko je rasprostranjena u starijim bukovim šumama, ali smanjenje područja tih šuma prijeti njihovom opstanku.
Ris je naš visoko zaštićen sisavac mesojed. Gotovo je u potpunosti nestao iz ovoga područja na početku 20. stoljeća. U posljednjih 10 godina u Börzsönyju su zabilježena samo povremena opažanja. Ris je iznimno oprezan mesojed, osjetljiv na uznemirujuću prisutnost čovjeka.